Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/176

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

— Mo parié, dit Mayombé, a pou zaffai pitit nègresse Tibile la, yé ca chanté ça chanté la, divant so lapòte.

— Orho, frè ! réponne Atipa ; mo savé ça oune vié chanté ; mé, pitit nègue, athò la, si content charadé moune, pitête a pou ça vrai.

Òbò pitit moune yé la, oune nègue qué oune milate té ca causé fò, kou moune qui còlè ; yé proché couté.

— Pou qui moune, li ca prend mo donc, dit milate la ? blangue divaite poté còdon, la procession, en meinme temps qué nous ; yé pas plisse qui nous ; yé pou ca pi ridikioule qui nous.

— A conça, réponne nègue la, yé pas té wlé pitit fi yé la, allé la procession, qué ceintou rouge. Ça ceintou la répiblique, yé pas wlé li. Bintôt, nous pou ké gain droai, habillé nous pitite, kou nous wlé.

— To wai, dit Atipa, a zaffai qui rivé pou la procession di òte jou la ; mo té tendé moune palé di ça caba. Nègue la réson ; so pitite pas la massò, li gain droai di habillé li, kou li wlé.

— A pas qué to aussi, rouprendne Mayombé ; d’abò a monpè caba, yé divaite gain tò ; pou costime pitit fi, la procession, ça lòde massò,