Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/186

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

rié qué oune moune Martinique. Li cassé pronmiè libèté, òtefoai la, pou nègue té rété travaille, batis canne so beau-pè.

— Aussi, jou yé metté statoue, pou so femme, la Martinique, oune nègue frotté caca là-sous. A ça, oune so, li té pouvé faiti. Yé condamnein nègue la, tois mois.

— Heinbin ! nous meinme, si yé gain malhò fait quichose ici la, pou moune qui fait peye la di mal, quand meinme ça la boue, nous wa frotté là-sous.

— A qui ça, doumandé Jean-Gailla, a rédivisse to té ca palé, titalhò la ?

— Orho, compè ! réponne Atipa, mo meinme pas connait yé. Zòrè encoin tête. Mo tendé yé dit, a oune façon tigue tè, qui mauvé, passé pòpòte ; mé, yé pas condamnein non ; yé libe.

— Qui ça to ca dit, rhélé Jean-Gailla ? yé pi mauvé, passé pòpòte, et pis yé libe.

— A conça zaffai blangue c’allé, rouprendne Atipa ; to pou ca wai grand vòlò yé la, yé toute libe, dèhrò, kou rédivisse conça. La lageôle, a pitit vòlò yé la, oune so, qui fronmein.

— Magré ça, mo pou ca crai yé wa metté rédivisse pronmeinnein, la larie, Cayenne,