Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/151

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

léglise yé la, yé nègue pou ca jain savé engnin.

— A kou ça moune qui ca voyé yé pitite, jouq en France, la lècole monpè qué massò ; yé crai lai di France, oune so, ké instrit yé. Pou ça pitit moune yé la ca anpprendne, vaut mié yé lessé yé Cayenne, pisse nous gain ça lècole yé la.

— Lessé, lessé meinme, ça palò la, dit Guelman ; mo dit to, nous pou ca d’accò là-sous.

— Compè, rouprendne Atipa, to ça moune monpè, si to pas prend yé pati, a qui moune qui wa prend li ? Mo content moune, kou to conça ; moune qui ca défendne yé drapeau.

— A conça, to wai, mo contré qué Neinanmoin, simainne passé ; mo pas metté dileau, la mo bouche, pou palé li zaffai vote yé la.

— Si to té libe, to té ké vini doujenein qué mo. Mo femme ca fait, oune bougnon milate, bonmantin la.

— Mo pouvé vini doujenein, réponne Guelman ; mo gain pèmichon, pou jouq à dé zhò.

— Heinbin ! compè, en nous, dit Atipa, qué plési ; nous ké doujenein, et pis, nous ké causé.

— Nous pas di meinme opignon ; mé, nous pas zennemi pou ça. To wai, a ça quichose la,