Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/168

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

rété, toute la jounein, la léglise ; to wlé nous acepté ça ? Si mo femme té ca fait, ça malhò la, mo té wa mangé so fressou, qué oune grainne dissel.

— Femme yé la, réponne Mayombé, pas beinsoin passé, toute yé temps, la léglise. Oune foai, lanmesse fini, qui ça qui ca empêché, yé allé fait yé travail ?

— Mé, mo chè, rouprendne Atipa, monpè yé la, pou ca contenté di lanmesse, oune so ; yé c’appelé femme yé la, toute la jounein la léglise. Lò ça pas, pou prêché, ça pou la priè ; lò ça pas, pou confessé, ca pou névainne. Jodla, a jou di femme ; dimain, a jou di houomme ; ça pou ca fini.

— A tout ça zaffai yé la, qui ca metté lidée piaye, la tête nègue. Yé ca dit yé, priè ca fait toute quichose ; coument to pas wlé yé crai, ragué pouvé fait aussi ?

— Vié femme yé la, vié péché léssé yé la, yé crai, si yé pas allé commignin, moune pou ca considéré yé. Yé pas savé, beaucoup c’allé lanmesse, pou pouvé trompé moune pi bin.

— Athò la, encò, passe ; mé, longtemps moceau la, to té ca wai nègresse, qui tout jonne, qué jipe blanc, qué grand scapilai, landans rang la procession.