Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/205

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

— La Marianne, a zorange, oune so, li gain athò la.

— Tonnégranne a une quakié qui gain tè basse qué tè rhaute. Kou Pouague, a bitachon tè rhaute yé la, oune so, qui rété diboute ; yé malade, mé yé diboute toute meinme. Ça qui ca mouri, yé pou ca entéré yé, pace oune jou, oune jou, yé pouvé roulévé yé.

— Ça moune qui wlé fait dilhouile qué wara peye nègue, qué conmou, yé allé la Cascade. Mo pas jain mai conmou yé baba paisse, passé ça yé la, fòce yé gras.

— Metalot c’appelé La pointe : Pointe moustique ; qui ça yé té wa dit, si yé té c’allé, qué gain bête, li gain bon moune aussi.

— La Mapéribo la, côté qui gain vianne, côté qui gain crapa ; mo manman la tè !

— Si to wlé mangé bon zorange, allé la Cascade, allé la Tonnégranne. Ça la bitachon mouché Piomba, mo mangé pi bon mandarine qué zilive.

— Ça monpè Dourandn qui tabli boug la. Anvant li, quakié la pas té gain paroaisse.

— Moussénéri, ça peye calicha qué zouite ; encò bon zouite roche yé la.