Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/37

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

Vitoai calou, qui té ca vendé labiè nannan ; mé, a bonmantin, oune so, yé té ca wai li, la lavancé. Apré midi, li té c’allé divant magasin général, en bas lotogone la. Cété oune vié nègresse, larhaut fò, yé c’appelé Clai.

— Toute moune cannon passagé, té ké boai labiè nannan, côté li, anvant yé baqué.

— Apré ça neinnein yé la, nègue placè vini beaucoup la dégrad ; ça nègresse, to ca wai yé la, vini ca vendé café, qué chicolat.

Pendant Atipa té ca raconté Wacapou, toute ça zaffai di calou, wara, qué labiè nannan la, yé té ca maché, bò di bouchourie. Yé contré qué oune femme, Atipa connaite.

— Coumè Zabeth, bonjou, dit Atipa. Est-ce ou toujou côté madanme Ballé ?

— Non compè, réponne femme la. Madanme la pas té jain content, di mangé mo té ca poté, pou ça soumaqué li té ca baille mo bonmantin. Oune jou, mo dit li : Madanme, mo t ca rété la ou sèvice, pace mo té content ou. A pas pou ou soumaqué non. Ou pas jain content, prend oune òte cousougnin. Mo prend mo chimin, mo allé.

— Li crai mo pas savé, dit Atipa, li té ca mangé, toute gigé poule li ca bouilli. Lò yé