Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/96

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

ça qui wlé prend mo caba, pou teinmoin ; mo dit yé oui. Oui pou ca gâté zanmi, ni monté montangne ; mé, a pas mo ça la, yé wa wai la tribinal pas.

Yé soti ; lò yé dèrhò.

— To wai, dit Atipa, si gendanme pas té vini, coup té ké tombé, kou bête, landans la. Quichose ou pas savé, li vié passé ou, oune kiò té ca dit mo : pas allé non.

— Landans dansé conça, toujou gain train. Li gain quec temps di ça, mo té allé wai, oune canmougué, là-sous crique. Oune bataille lévé conça landans. Mo té qué oune pitit nègue, yé c’appelé Paul ; oune sacatra ; li té maré lakio dèiè mo, kou oune lampion delpon.

— Oune nègue Tonnégranne té prêté so zanmi so kilòte, pou vini dansé. Ça qui baille kilòte la, té assis ca gadé dansé. Lò li wai canmarade la ca batte lentrouchat, ca fait so gèrè qué kilòte la, li rhélé li : doucement, compè ! òte la fait semblé li pas tendé. Li continoin toujou. Embêté à la fin, li rhélé li : rété, mo dit to.

— Nègue Tonnégranne la bisqué ; li coumencé fait oune caïman, landans dansé la. Faut to té wai li. Li coumencé dit : Capiaye ! moune pas té beinsoin savé, si to prêté mo to kilòte.