Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/98

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

— A jouq lendimain, nous anpprendne zaffai gendanme yé la fait : Yé meinnein nègue Tonnégranne la, la posse, et pis yé metté li la coubari.

— Jou pitit poule so kiò content, a jou la paganni ca prend li. Houomme la té vini, qué kiò content, pou anmisé so çò ; mé ça zaffai qui rivé li. Procé-vèbal tombé, kou la fimein, landans la.

— Jou di tribinal, mo allé wai. Oune coolie té teinmoin ; quand jougue di pé doumandé li, qui lâge li gain ; li réponne, lò so manman fait li, li té pitit pitit.

— Oune òte vié femme teinmoin dit, so pa, li gain vingtne cinq an. So pitite té soti déposé, anvant li, pitite la té gain trente an. To wai travail, compè ?

— Li té gain òte teinmoin. Fòce moune té beaucoup landans dansé la, mo pas té wai yé meinme. Oune dit, so mékié ça maîte mettò seinne ; oune òte dit, so pa ça la plime.

— Mandil té la ; li dit : Le brevenu a voulu donner un coup de pâton à Larouge.

— Yé doumandé coumè nègue Tonnégranne la, si ça so houomme ; li réponne, qué oueill chaud, li pas gain compè. toute souite commissai rhélé Sambout : entré, pou vérifié ça.