Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/111

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

zaffai qué yé, to palé palò briga, compè ! a to qui ké poté coup.

— Mo wai la Maronni, oune nègue sosso té wlé fait so sotte qué Cyros ; Cyros kinbé li, la so ventrèche, Hein ! nègue la pas doumandé passé ça ; et encò li té pi vaillant qui to.

— Mo wai tout ça zaffai to ca palé la ; mé, mo pou ca lévé conça, kou moune tête pas bin, qué blangue, pou bon kiò.

— Mé Ambeyrec, ça pronmiè blangue qui meinnein mo la placè ; ça la Loura mo engagé qué li. Lò li rhélé : nom de Dieu, conça, hein ! danbois la ca tremblé. Lò la mo dit : Oui, danbois ou tendé ; mauvé temps la calbet. Magré ça, mo travaille qué li, Lorapi, jouq li pati.

— Et Gohé ; ça qui montré nous travaille, qué soulousse la ? mo travaille qué li, aussi, Lorapi. Quand li ca tabli oune placè, li ca vini prend oune chage, li meinme, la dégrad, pou wai poids pou metté, qué temps pou entré la placè ; si to té travaille, qué ça blangue yé la, qui ça to té ké dit ?

— Lò ou fait tant kioé sèpent, dit Sorossi, ou ca coupé so tête. Li té divaite rété, oune foai charié vive, qué zòte.

— Fica tranquille, tendé, réponne Atipa ;