Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/153

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

— Qué zafafi migration la, oune jou, mo tendé oune blangue ca palé palò, voyé çassé madè. Mo dit li : mouché ! ou blié Pite ?

— Pi michant la, a té Coucougnacou. Oune jou, li entré la collège ; a pas pitiit brisé li fait ; li té wlé batte, jouq chèfrè yé la.

— Joli tableau, oune moune aillò, oune milate Martinique, a té pi insolent la.

— Rochebelle pa, li té face ; li té fou moceau aussi, mo crai. So pi belle chanté a té ça la :


Qué mo pied, mo ca gravé mo nom,
Ridime ! doc !

Lò yé rivé divant Yannosse, mé oune òte. Ça la, so langue té sale, kou ça di Joli tableau. Kou pitit moune yé la ca rhélé : to boume caba, a conça li ca jouré.

— Mo crai, dit Atipa, ça moune yé la wai la poussougnè, jodla.

— Longtemps, pitit moune té gain òte jouet, pi beaucoup : Yé té ca fougit, di lècole, pou allé la danbois, tout patout, metté trappe blouette qué pitit louis, çassé wara douce, wara Déloenne yé la.

— Ça wara yé la, quand ou tiré yé dé cale,