Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/212

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

la, yé gain feille l’ò, di vrai vrai. A pou ça yé dit to dileau toujou c’allé la lariviè la.

— A yé pa bonnhò qui conça, rouprendne Atipa. A soti mo té ké soti, pou prend lai moceau ; mo lasse, fòce mo maché, toute la jounein, pou acheté mo bagage. Mo ca pati dimain, pou Mannan, qué mouché Brignasqué.

— Ça pou ca dérangé mo, dit Totie ; en nous pronmeinnein. Et mo rivé à temps, sans ça, mo pas té ca wai to, ça voyage la.

Totie limein so pipe aussi, et pis yé soti.

Totie a oune nègue Kau ; li ça rongou. Li coute, foulé. So nom ça Zéphirin ; fòce li ca maché doucement, qué so pitit jamme yé la, yé baille li nom, Totie, la placè.

Pou ça, mo pas jain wai moune ca maché doucement, passé li. La placè, lò li ca charié vive, a li qui toujou ca rivé dègnè ; mé, a ça yé pouvé dit ou, oune nègue qui ca travaille. Li pou ca pédi so temps.

Gadé, à peinne li rivé di Kourou, li pati toute souite, pou oune òte campangne. Lò blangue baille li avance, yé pouvé compté là-sous li. A pas nègue kou Sorossi yé la ditout. Totie divaite gain soumaqué, pace li pou ca fréquenté cabaret.