Page:Parépou - Atipa, 1885.djvu/35

La bibliothèque libre.
Le texte de cette page a été corrigé et est conforme au fac-similé.

— En nous wai si li gain vianne jodla, dit Atipa. Li gain si longtemps, a gibié, oune so, mo ca mangé ; si vianne beaucoup, mo wa prend oune live.

Pou allé la bouchourie, yé passé landans lhanga, côté moune ca kinbé kiò, café qué chicolat la. Lò yé rivé, la mitan lhanga la.

— To wai ici la, montré Atipa, neinnein Vitoai ça pronmiè femme, qui vendé kinbékiò, tout chaud, la cannari.

— Tout lé bonmantin, li té ca vini, qué oune grand cannari, plein qué calou, qué danbangnan, pou vendé. Li fait ça commèce la, si longtemps, qui nom Viotai calou, té rété pou li. Toute moune té connaite li ; oune di so pitite, té tambou la lamilice.

— Mo pas connaite dansé lamilice la, dit Wacapou ?

— Qui moune qui dit to ça dansé, réponne Atipa ; mo dit to, li té tambou la lamilice. Si cété dansé, mo té wa dit to, li té tambougnin.

— To wai, nègue la, fica tranquille, tendé ; pas fait blangue France, qué mo. Si to pas connaite criole, anpprendne li.

— Lamilice a té oune mangnè sodat, li té gain, òtefoai. Yé té c’appelé yé, pou charadé, sodat cassave ; pace a té moune Cayenne,